Kako s djecom u ovo doba

Hrvatsko psihološko društvo poručuje:

 

Djeci koja se boje treba:

  • Fizička blizina bliskih ljudi kako bi se povratio narušen osjećaj sigurnosti.
  • Dovoljno vremena i prostora da prepričavaju, crtaju i kroz igru prožive to što se dogodilo.
  • Pomoć odraslih da događaj integriraju u cjelovitu priču tako da im daju riječi tamo gdje ih dijete nema, a kako bi objasnili što se dogodilo.
  • Pomoć odraslih pri povezivanju osjećaja, misli i osjeta u tijelu (npr. "Čujem da su ti se tresle noge jer te bilo strah kada si pomislila da nećeš moći izaći iz prostorije.")
  • Normalizacija ("Čujem da su ti se tresle noge jer te bilo strah kada si pomislila da nećeš moći izaći iz prostorije. Sada su tvoje noge opet dobro, na sigurnom si i sve je u redu.")
  • Omogućiti kontakte s prijateljima i važnim ljudima.
  • Omogućiti distrakciju od teških sadržaja kroz igru, zabavu, crtiće, filmove i igrice.

Djeci koja se boje ne treba:

  • Slušanje razgovora odraslih o teškom događaju
  • Praćenje vijesti i pogotovo gledanje videa i fotografija potresom pogođenih ljudi i objekata.
  • Opsežno objašnjavanje koje nadilazi njihove kapacitete da razumiju (jer to samo daje dodatnog materijala za fantazije i strahove).
  • Pretjerano umanjivanje ali i preuveličavanje događaja.
  • Dodatno zastrašivanje.

Priredila: Vlasta Grgec-Petroci, mag.act.soc.,
obiteljski medijator
Centar za socijalnu skrb Zagreb
Podružnica Obiteljski centar za Grad Zagreb