Djelovanje trajanja izolacije na mentalno zdravlje

Back to top
Printer-friendly version

Psihološke posljedice karantene, koja je u različitom stupnju i dalje prisutna,  zabrinjavaju stručnjake koji se bave mentalnim zdravljem

Neizravne se posljedice akumuliraju i to vrijedi za sve zemlje u kojima se provodi ova drastična mjera, a naše je moderno društvo već desetljećima ne pamti. Trenutna situacija traži od nas da, osim kada je to neophodno, ne napuštamo svoje mjesto stanovanja i da izbjegavamo fizički kontakt sa drugim ljudima, kako bi zaštitili sebe, ljude koje volimo i zajednicu. Biti u zatvorenom prostoru sa nemogućnošću da iz njega izađemo, sa sviješću da je vani  opasno, da nas svako može ugroziti, i sa neizvjesnošću koliko će sve ovo trajati, nije lako. Strah, anksioznost i tuga pa i dosada su normalni odgovori na “nenormalnu” situaciju.

Naš um je vrlo kreativan i cijeli život razvija načine koji pomažu u preživljavanju stresnih događaja i, ukoliko ovi načini funkcioniraju i u ovoj situaciji, trebalo bi ih nastaviti koristiti.

S druge strane, izazovi su veliki. Moguća  je uznemirenost ili opterećenost zahtjevima partnera, djece, rada od kuće ili rada sa ljudima koji su potencijalno inficirani virusom. Moguć je utisak da to drugi ne razumiju. Moguć je osjećaj ljutnje zbog doživljaj da život prolazi i da neće biti šanse završiti mnoge planirane stvari.

U ovim danima nedostaje mnogo toga što se inače uzima zdravo za gotovo i može se dogoditi osjećaj gubitka sebe zajedno sa svojim uobičajenim aktivnostima. Nekada, kada smo u stresnoj situaciji, naš se organizam čak i „zamrzne“ i čini nam se da ne osjećamo ništa. Ovih dana, kada su nam mogućnosti ograničene, kada se osjećamo skučeno i tjeskobno, vjerojatno nam ni ukupna energija nije na visokom nivou. U redovnim okolnostima životni polet predstavlja nalet pozitivne energije, koja uljepšava naše dane i vodi nas ka uživanju u životu onakvom kakav je, ili žudnji za nečim većim i boljim što nam on može pružiti.

Nedavna istraživanja pokazala zabrinjavajući porast anksioznosti i depresije među populacijom. Istraživanje koje su u ovom vremenu proveli stručnjaci za mentalno zdravlje pokazuju da je 75 posto ljudi umorno od trenutne situacije, bilježi pad motivacije za radom i obavezama, primjećuje prve znakove depresije i anksioznosti. To su prve posljedice koji će isplivati tijekom druge faze, a vrlo su slični simptomima koji se razvijaju kod ljudi koji su bili duže vrijeme nezaposleni. Dok je u prvoj fazi bio prisutan osjećaj anksioznosti vezan za strah oko bolesti, sada se ta briga pretvara u strah za budućnost. Preostalih 15 posto koji su zadovoljni situacijom “ostani doma” opisuju se kao introverti i prepoznaju kako im ova situacija daje mogućnosti da se bave aktivnostima za koje obično nemaju dovoljno vremena. Zajednička u 80 posto ispitanika stoji percepcija slobode – koja je ograničena. Osjećaj da više ne biramo ostati kod kuće nego nam je to silom nametnuto otvara krug ljutnje. Zaželjeli smo se uobičajenog života, od malih stvari koje su obilježile našu svakodnevnicu poput ispijanja kave u omiljenom lokalu, šetnja do obližnjeg parka, viđanje sa širom obitelji i prijateljima te s njima uživati, sve do većih planiranja kao što su vjenčanja, putovanja, realizacija poslovnih projekata.

Bez obzira na najave popuštanja mjera izolacije, vrlo je važno da se češće nego inače podsjećamo da smo sposobni pobrinuti se za sebe i da iz ove situacije možemo izaći zdravi i sigurni. Dokazano je da su pokazivanje naklonosti i ljubavi važni za održanje emotivnog i fizičkog zdravlja. Ovo možemo postići razmjenom poruka koje afirmiraju postojanje i vrijednost osobe. Takve poruke možemo poslati i dobiti na različite načine, možemo reći ili uraditi nešto lijepo, to može biti sve što pokazuje osobi kroz jednostavan gestu reći: „Volim što si tu“. Ovakve poruke nam daju osjećaj da smo živi i važni, i pojačavaju naše vlastite osjećaje da smo dobro

Nije nužno iz ovoga izaći ni bolji ni pametniji. Nije za svakoga vrijeme krize ujedno vrijeme izazova i promjena. Ne mora se trenirati, upisati četiri tečaja jezika, pročitati sve knjige za koje prije nije bilo  vremena, pogledati mnoštvo filmova i serija, biti dio svih webinara... Za neke je kriza signal za povlačenje, bijeg i pasivnost. Uvijek treba imati u vidu da je čak i pasivnost jedan od mnogih prikladnih načina prilagođavanja, odnosno adaptacije. Adaptacija na latinskom prosto znači “ugoditi sebi”, a ne ispunjavati tuđa očekivanja. Treba zapamtiti da je sasvim u redu što god se odabere, dok god se osoba sa time dobro osjeća.

Osjećaj zahvalnosti jedno je od psiholoških 'cjepiva' protiv depresije i tjeskobe u ovim nimalo veselim, kriznim vremenima u kojima se nalazimo. Čini nas povezanima sa svijetom oko nas jer smo obično zahvalni nekome ili nečemu što je izvan nas samih. Svime time, zahvalnost jača naš osjećaj da nismo sami i da je život gostoljubivo mjesto. Psiholozi podsjećaju kako ne čudi da se osobe koje su sklonije zahvalnosti manje depresivne, optimističnije su, zadovoljnije životom i velikodušnije prema drugim ljudima. 

Zahvalnost se može vježbati. Važno je svaki dan prisjetiti se barem jedne stvari na kojoj smo tog dana zahvalni, neovisno bila naizgled obična (slušanje omiljene glazbe, telefonski razgovor sa dragom osobom…) ili osobno važna (zdravlje članova obitelji i prijatelja…)., zapisati je i pohraniti. U trenucima kada nam je teško, možemo ih izvaditi, ponovo pročitati i time se osnažiti.

 

Priredila:

Dubravka Svilar Blažinić, prof. psih.
univ. spec. fam. med.

Podružnica Obiteljski centar za Grad Zagreb